Bussana Vecchia – priča o bivšem gradu duhova

Bussana Vecchia

Tekst i foto: Boba Đuderija

Kad mi je prijatelj rekao da će me odvesti do jednog napuštenog gradića na par kilometara od Sanrema mislila sam “Ajoj, napušteni gradići, kamene zidine, to i nije baš nešto od čega mi srce brže zakuca…”. Zamišljala sam to kao nekakvu nakupinu zidića i kamenja koje ne služe ničemu osim da to netko iz tko zna kojih razloga dolazi gledati, a ja sasvim sigurno ne spadam među takvu vrstu čudaka.

Bussana Vecchia

I tako je došao i taj dan – vozili smo se uskom brdskom cestom koja je zavijala i uspinjala se i zavijala i uspinjala se dok mi se nije zavrtilo u glavi. Bolje da ta Bussana bude nešto rekoh sebi, omamljena visinom i okukama.

I stvarno, bila je nešto, i ne samo nešto, nego me ništa što mi je prijatelj putem pričao o njoj nije pripremilo na bajkoviti prizor koji sam ugledala nakon što smo napustili auto na stotinjak metara od ulaza u gradić.

Bussana Vecchia

Bussana Vecchia je stvarno napušteni gradić, i stvarno ima zidina i kamenja, ali ima i kuće, renovirane i uređene, uljepšane rukama umjetnika koji su tu stvorili svoju internacionalnu koloniju (početkom 1960-ih).

Crkva u koju su se stanovnici bili sklonili za vrijeme potresa, a čiji se krov urušio. Poginuli su svi koji su se zatekli unutra

Crkva u koju su se stanovnici bili sklonili za vrijeme potresa, a čiji se krov urušio. Poginuli su svi koji su se zatekli unutra

Bussana je “grad duhova”, tj. bila je to nakon što je 1887. godine jedan jaki potres grad skoro sravnio sa zemljom – mnogi stanovnici su poginuli, a preživjeli su napustili gradić da se više nikad ne vrate.

Bussana Vecchia

Ploča sa imenima poginulih u potresu 1887.

 

Međutim, danas jedna sasvim posebna vrsta duhova živi i radi u Bussani – uličice su pune malih umjetničkih ateljea, otvorena su i dva-tri restorana, a na glavnom trgiću i zimi, po danu, radi kafić u kojem možete i nešto pojesti. Na sve strane palme šire svoje grane, na malim prozorima vide se šarene posude pune cvijeća, u nekim dvorištima suši se rublje – dokaz da netko tu stvarno živi. Čudan je osjećaj naći se u Bussani – pritišće vas teška, tragična priča o pogibiji njenih stanovnika u razornom potresu s jedne strane, a s druge strane iz svakog kamenog ugla tiho, mirno, ipak proviruje život. Dok sam ispijala moju kafu ispred kafića na glavnom trgu, preplavio me zaboravljeni osjećaj spokoja. Ljubomorno sam promatrala prozore iza kojih se naslućivao samozatajni, opušteni život stanovnika – oni stanovnici koje sam vidjela tamo mahom su uz sebe imali nekog psa, prolazili su uz mene klatareći se onako kako se klatare ljudi kojima se nikamo ne žuri, blago rečeno opušteno  i moglo se osjetiti da ti ljudi ne žive u ovom svijetu. Počela sam nagovarati prijatelja da me ostavi tu, da me zaboravi i vrati se po mene za nekih, recimo, dvadesetak godina, dok se izliječim od stresa…

 

Bussana Vecchia

Taj gradić je mogao i potpuno propasti i nestati, ali ne, ne. Općina Sanrema odlučila ga je prepustiti umjetnicima iz cijeloga svijeta, osigurali su osnovnu infrastrukturu i rekli “Evo djeco, uljepšajte malo ovo mjesto!”. Zapitala sam se što bi se dogodilo sa jednom takvom Bussanom u našim krajevima…? Vjerojatno bi bila poravnata bagerom a na njenom mjestu bi niknuo nekakav ružni trgovački centar.

Bussana Vecchia

Bussana Vecchia je bivši grad duhova u Liguriji, Italija. Napušten zbog potresa u 1887, obnovljen je i ponovno naseljen od strane zajednice umjetnika sa svih strana svijeta, u ranim 1960-im. Administrativno pripada gradu Sanremu. Bussana je osnovana vjerojatno u drugoj polovici 9. stoljeća, kada je priobalno područje više puta bilo napadnuto od strane Saracena. Izgrađena je na vrhu brda kako bi se lakše obranila.
U 1429. je imala 250 stanovnika, uz odobrenu autonomiju od strane Pomorske Republike Genove. Slijedi razdoblje velikog razvoja i većina sadašnjih zgrada izgrađena je u tom razdoblju.
Francuska rivijera i zapadna Ligurija su na spoju jugozapadnih Alpa i Ligurijskog bazena, na području umjerene seizmičnosti. Najteži potres koji je pogodio Bussanu i regiju 23. veljače 1887. odnio je živote više od 2000 ljudi.
Većina zgrada teško su oštećene, a vlasti su odlučile obnoviti selo u novom mjestu na 2-3km od Bussane Vecchie. (Bussana Nuova) Staro selo je bilo napušteno i svi njegovi objekti proglašeni su opasnim. Danas u starom, napuštenom selu postoji/živi/radi prava internacionalna umjetnička kolonija.
Izvor: