Francesca i psihodelični B&B Lemontree Garde’N

IMG_3973U našim organizacijskim planovima nikad nije postojala mogućnost da duži odmor provedemo na jednom mjestu. Unaprijed odredimo završno odredište i usputne točke koje želimo vidjeti i istražiti. Pa kud nas put odnese. Danas je jednostavno i lako tako putovati. Dok god imate sa sobom neko čudo moderne tehnologije (ovaj put mislim na laptop ili smartphone), uvijek ćete negdje naći na kafić ili restoran s besplatnim internetom, otvorite booking.com i odaberete lako i brzo smještaj koji vam odgovara po svim parametrima (nama je najvažnije da dopuštaju dolazak psa).
IMG_3947Jednog rujna smo istraživali Siciliju i Eolske otoke (pročitajte, također, kako smo se zaljubili u Panareu na prvi pogled).  Nakon nekoliko dana provedenih u podnožju Etne, krenuli smo prema Siracusi. Booking.com nam je pokazivao veliki broj slobodnih smještaja u samom gradu, ali nama  su za oči zapele mnogobrojne fotografije jednog imanja u obalnom mjestašcu nekoliko kilometara udaljenom od grada.
IMG_4007Oduševljeni fotografijama ljubičaste kuće, konjima, psima, mačkama koji caruju u ogromnom dvorištu, odlučili smo da će to biti naš smještaj sljedećeg dana. Pred visoku ogradu imanja Lemontree Garde’N stigli smo u nedjelju oko 15 sati. Vrata nam je otvorila vlasnica Francesca. Sam pogled na nju vam mami osmijeh na lice.
IMG_3942Hippijevka u srednjim godina, sa crnom neukrotivom kovrčavom kosom, neposredna u komunikaciji, na prvu loptu vas osvaja. Odmah nam govori da ima tri jack russell terijera za koje nije sigurna kako će dočekati našeg psa te predlaže da dvojicu zatvori, a pustit će samo Myla preko kojeg će procijeniti hoće li se svi skupa slagati. Pristali smo i izvadili našeg psa na procjenu Mylu. Oprezno pseće su se upoznali, bez ikakvih incidenata i Francesca je zadovoljno odmahnula rukom i rekla: andiamo ragazzi, moramo vas smjestiti, ostale pse ćemo pustiti kasnije.
IMG_3951Pokazala nam je naš apartman objašnjavajući nam da će ga uskoro prirediti, ranije nije stigla, a i nedjeljni obiteljski ručak je taman završio. Zamolili smo je da nam preporuči neki restoran u okolici jer još nismo stigli ručati. Francesca je zabrinuto mahala glavom i prekoravala nas: ljudi moji, znate li da je nedjelja i da je 15 sati? Ništa nije sad otvoreno. Nemate gdje ručati u ovo doba. Joj, joj, joj.
I onda se nečega dosjetila, mahnula nam rukom da razgledamo imanje dok ona nešto nabrzaka složi za ručak.
IMG_3963Uskoro nam je donijela tanjure najbolje najobičnije pašte sa češnjakom i peperoncinom koju sam ikad u životu pojela. Ili sam barem toliko bila gladna. Neizmjerno zahvalni, bacili smo se na jelo na terasi gledajući kobilu kako nam polako prilazi. Znatiželjno je gurala glavu prema nama, kao da žica zalogajčić za sebe.
IMG_3978Smijući se umirivali smo psa kojemu se nikako nije svidjelo što grdosija gura glava u naše tanjure.
U sljedećem trenutku je nastao urnebes. Terijerski trojac se u sekundi stvorio i lajući su nasrnuli sva trojica na našeg psa. Poskočili smo sa stolica i čupali trojac russella s našeg francuza koji je bio totalno nesvjestan što ga je zaskočilo. Francesca je dotrčala vičući, konj je pobjegao što je brže mogao, a ispod smokve samo metar-dva udaljena mirno je ležala mačka i sve promatrala. Kunem vam se da se njena njuškica razvukla u osmijeh nakon incidenta.
IMG_3986Francesca je male zlotvore pospremila u kuću uz obećanje da ih čoporativno neće puštati dok smo tu, samo je Mylo dobio priliku pomno pratiti svaki korak našeg psa.
Ostatak dana smo proveli na plaži i tek nakon povratka smo razgledali apartman koji smo dobili. I sve je bilo upravo kao na fotografijama koje smo vidjeli. Čak i intenzivnije od toga. Toliko šareno, toliko veselo, toliko boja koje vas mame na smijeh. Toliko detalja, da svakim pogledom uhvatite nešto novo. I sve nekako na prvu nepovezano, kaotično, psihodelično čak. Soba koja je na dnu pregrađena drvenim pregradama iza kojih se nalazi minijaturna kuhinja i malena kupaonica. Sve toliko veselo, ali ruku na srce nije baš bilo čisto.
IMG_3999Isprani i stari raznobojni ručnici nisu nam nimalo ulijevali povjerenje da bismo se mogli njima obrisati nakon tuširanja. Radije smo ih ostavili netaknute.
Usred noći probudila nas je oluja. Snažna kiša, intenzivan vjetar i gromovi koji parali tišinu. Ležala sam u krevetu i čekala trenutak kad će se drvena stropna konstrukcija srušiti na nas. Sve moguće je škripalo, grane su lupale po krovu, munje su rasvjetljavale čudne oblike kroz prozor. Mrzila sam to mjesto i jedino što sam željela u tim trenucima je biti u nekom udobnom i čistom hotelu čvrste konstrukcije. Obećala sam si – nikad više B&B.
IMG_4008No, jutro je svanulo sunčano s modrim nebom bez oblačka, kao da se ništa nije dogodilo. Tek nekoliko polomljenih grana i mokra trava su pokazivali da nisam imala noćnu moru. Svejedno sam htjela što prije otići s tog mjesta. Svega mi je bilo dosta. Neispavana nisam imala volje paziti hoće li četveronožna banda napasti ponovno, hoće li krov izdržati, hoće li klima prestati bučati…
IMG_3945I onda je Francesca poslužila doručak na terasi. Domaći jogurt, domaće marmelade od plodova iz njenog dvorišta, svježi biskvit iz njene pećnice. I svijet je opet bio lijep.
IMG_3970Doduše, ne za sve. Naš pas je ostao zaključan u sobi dok je terijerska banda prenjušavala svaki njegov trag i strpljivo žicala pored stola.
IMG_3971Svejedno smo odlučili otići te smo rezervirali hotel s 5* u centru Siracuse, koji nas je, usput rečeno, na nekoj bookingovoj akciji stajao tek nešto više nego što smo platili ovdje. Na odlasku Francesca je zabrinuto rekla da bi bilo pametno da ipak ne dopušta psima  boravak. Složili smo se s njim. Previše je stresa za sve.
IMG_3953Sljedeći hotel je bio savršeno organiziran, dočekala nas je spremna čista prostrana soba. Čisti, mekani ogrtači u kupaonici. Savršeno čiste sanitarije. King size krevet i klima koja je savršeno radila.
Ali ipak… Francescu smo ocijenili tek mrvicu manju od 5* hotela. Njen  kaos i njene boje zarazile su i nas.
naslovna_francesca